Je li pjesma 'Dijete, vani je hladno' slatki, koketni božićni standard ili proslava datuma silovanja? To pitanje već neko vrijeme muči povjesničare glazbe, feministice, a posebno radio postaje. Ali pokret #MeToo privukao je neviđenu pozornost seksualno uznemiravanje i zlostavljanja koja su se u prošlosti široko tolerirala ili ignorirala. Tako je ove godine pjesma posebno kontroverzna, mnogi je napadaju i brane mnogi, posebno William Shatner iz slave Star Trek-a. Bi li trebali nastaviti slušati ili bi to trebalo zabraniti u eteru?
Nekoliko radio stanica u SAD-u i Kanadi odlučilo je zaustaviti reprodukciju pjesme, barem u jednom slučaju jer su joj se slušatelji usprotivili. DJ na jednoj takvoj postaji, Star 102 u Clevelandu, napisao je na blogu postaje: 'Moram biti iskren, nisam razumio zašto su tekstovi toliko loši ... Dok ih nisam pročitao.' Druga postaja, KOIT u San Franciscu, također ga je uklonila iz rotacije, ali potom vratila nakon što je anketa, zajedno sa komentarima slušatelja, jasno pokazala da većina publike želi nastaviti slušati pjesmu.
Nema sumnje da je tekst mogao biti uvod u silovanje ili otmicu. Razmotrite njezine retke: 'Recite, što je u ovom piću?' 'Jednostavno moram ići' i 'Odgovor je ne', a njegovi odgovori: 'Kako mi to možeš učiniti?' 'O dušo, ne izdrži' i 'Preboli to staro'. Kako bi podvukao poantu, 'Funny or Die' stvorio je video pjesme u kojoj muškarac uistinu otima ženu, ali ona pobježe mozak mu lopatom za kamin.
Pjesmu je 1944. godine napisao skladatelj Frank Loesser, briljantni autor pjesama Dečki i lutke , koji će se izvoditi sa suprugom Lynn na večerama. Tada su se u Hollywoodu očekivali nastupi na zabavama i pjesma je odmah postala popularna. Loessere su pozvali svugdje. 'Bila nam je karta za kavijar i tartufe', kasnije će napisati Lynn.
Pjesma je stekla golemu popularnost (i Oscara) nakon što je korištena u filmu 1949 Neptunova kći , kao duet između Esther Williams i Ricarda Montalbana, a zatim komični duet između Red Skelton (koja pokušava otići) i Betty Garrett. Poput 'Šetnje zimskom zemljom čudesa', 'Bebo, vani je hladno' ne spominje Božić, ali je postao blagdanski standard jer se radi o snijegu.
Branitelji pjesme ističu potrebu da je razumiju u njezinom povijesnom kontekstu. Četrdesetih godina, objašnjavaju, žena koja je dobrovoljno provela noć u muškom domu suočila bi se s velikim neodobravanjem zbog toga. Žena u pjesmi stvarno želi ostati, ali boji se socijalnih i obiteljskih posljedica ako to učini - stoga joj inzistiranje muškarca omogućuje da radi ono što uistinu želi. Evo jednog od takvih objašnjenja profesora pop pjesme:
Čini se da je Loesser pjesmu napisao s ovom dinamikom na umu. Svi prigovori pjevačice imaju veze s onim što će misliti član njezine obitelji i susjedi, a ona u jednom trenutku pjeva: 'Moram reći' ne, ne, ne gospodine. '/ Barem ću reći da pokušao. ' A onda, naravno, postoji činjenica da mu se na kraju pjesme pridružila u refrenu 'Dušo, vani je hladno.'
Problem s ovim argumentom povijesnog konteksta je što i sada, kao i tada, živimo u svijetu u kojem neki ljudi pretpostavljaju da 'ne' željenog seksualnog partnera ne znači nužno i ne. Muškarci optuženi za silovanje datuma i dalje to tvrde, iako žena rekao je ne, ono što je stvarno mislila bilo je da. Ili 'ona je to tražila.' Možda je jednostavan čin ostanka nasamo s njim u njegovom domu značio da želi seks, bez obzira prigovarala ili ne, možda čak i ako joj uzvrati. Dok se pitanje da li nijedno sredstvo nije trajno raščišćeno, jednostavno ne trebaju naše božićne pjesme koje dodaju zbrku.
Uzmimo Williama Shatnera, koji je na Twitteru pokrenuo žustru obranu filma 'Bebo, vani je hladno':
Jeste li gledali originalnu koreografiju, kratkovidni Peter ili ste jedan od onih koji trebaju uzeti tekstove i ekstrapolirati najgori slučaj? Morate spojiti svoje bisere s rap glazbom. Evo originalne koreografije iz 1949. godine: https://t.co/bYvhvJg8Zt https://t.co/Jr4FNJccUs
- William Shatner (@WilliamShatner) 11. prosinca 2018
Meni taj komentar savršeno ilustrira problem. Ja imati gledao originalnu koreografiju, više puta, i svaki put kad to učinim, zbog scene Williamsa / Montalbana moja koža puzi. Zgrabi je za ruku kako bi je obuzdao ni manje ni više nego deset puta. Fizički joj blokira pristup vratima. U više navrata skine njezin kaput sa sebe. Kaže joj da pogleda kroz prozor, a zatim odmah zatvori neke teške zavjese, kao da želi pokazati kako nitko neće moći vidjeti što joj čini. Iz koreografije smatram da je nemoguće reći želi li stvarno otići ili ne jer je njegov govor tijela vrlo jasno dao do znanja da joj to ne dopušta. Pa ipak, čini se da ga Shatner, zajedno sa mnogim svojim sljedbenicima na Twitteru, smatra nevinim i šarmantnim.
Stavljanje stvari u povijesni kontekst nije opravdanje za uvredljivu pjesmu. Razmislite o 'Mojem starom domu u Kentuckyju', koji pjevaju obožavatelji predvođeni orkestrom Sveučilišta Louisville neposredno prije svakog održavanja derbija u Kentuckyju. Izvorni tekstovi govorili su o životu roba i sadržavali su retke poput ovog: 'Glava se mora sagnuti, a leđa će se morati saviti / Kamo god mračni krenuli.' Pjesma kako se danas pjeva potpuno je drugačija. 'Stari ljudi kod kuće' (rijeka Swanee) prošli su kroz sličnu izmjenu. To je državna pjesma Floride. Nitko ne sugerira da se stari tekstovi tih pjesama i dalje trebaju pjevati jer su bili neprimjetni kad su napisani i stoga bismo ih mi moderni ljudi trebali prihvatiti.
'Dušo, vani je hladno' ostaje prekrasna melodija i divno napisan i pametan duet i slažem se da je šteta prestati je svirati. Umjesto toga, poput 'Mog starog doma u Kentuckyju', mogao bi se ažurirati. Tekstopisci Lydia Liza i Josiah Lemanski učinili su upravo to, napisavši novi i zabavan niz tekstova koji uključuje retke poput: 'Dušo, u redu sam s tim.' Dio prihoda od ove nove verzije donira se organizacijama koje pomažu preživjelima seksualnog nasilja. Čini mi se izvrsnim rješenjem.
